Sve što postoji je energija. Na naše suptilno energetsko polje utječu vanjski čimbenici kao što su naše okruženje u kojem živimo, vremenski uvjeti, posao, stres, hrana koju unosimo, ili unutarnji – naše emocije, ono što mislimo i govorimo. Pozitivne misli i osjećaji mogu povećati razinu naše frekvencije dok neugodni osjećaji blokiraju protok energije u našem tijelu. Uzrečice poput „ideš mi na jetra“ ili „slomljeno mi je srce“ ukazuju na povezanost organa s određenim emocijama, pa tako, primjerice, jetra prerađuje ljutnju, pluća i srce tugu, a bubrezi strah. Ako je tih emocija previše, dolazi do slabljenja organa što se u konačnici manifestira bolešću.

Bolest i svako stanje neravnoteže dovodi do smanjenja naše životne energije (prane) te stoga svoj energetski potencijal trebamo obnavljati preventivno i kada smo zdravi. Na taj način sprječavamo naše trošenje, budući da se bolest najprije pojavljuje na našem psihoenergetskom nivou, a tek kasnije na tjelesnom. Samo iscjeljivanje utječe na promjene i na razini stanice te se može primjenjivati kao komplementarna terapija uz konvencionalnu medicinu. Razlika između ta dva pristupa je u drugačijem razumijevanju bolesti tj. energetsko iscjeljivanje usmjereno je na liječenje osobe u cjelini te ima ljekoviti učinak na um, duh i tijelo.